Djevojka čista srca
Davno, u vremenu nakon mnogih Allahovih poslanika, živjela je čestita i pobožna djevojka po imenu Merjema. Bila je poznata po svojoj skromnosti, čistoći i ibadetu. Nije voljela galamu ovoga svijeta niti je tražila da je ljudi hvale. Najviše je voljela mir, dovu i blizinu svoga Gospodara.
Još kao djevojčica posvećena je ibadetu i odgojena u čestitoj kući. Ljudi su u njoj vidjeli posebnu blagost. Nije bila kao oni koji mnogo govore o dobru, a malo ga nose u sebi. Kod Merjeme se dobrota vidjela i u šutnji, i u pogledu, i u stidu. Zbog toga je Allah odabrao upravo nju za veliku kušnju i veliku čast.
Jednoga dana, dok je bila sama i odvojena od ljudi, došao joj je melek u liku čovjeka. Merjema se uplašila. Srce joj je zadrhtalo, pa je odmah potražila zaštitu kod Allaha. Tada joj je rečeno da dolazi vijest koja nadilazi sve što je mogla zamisliti: Allah će joj podariti sina, čistog i posebnog, iako nije bila udata i nijedan muškarac je nije dodirnuo.
To je bila vijest koja se ne može lahko primiti ljudskim razumom. Merjema nije sumnjala u Allahovu moć, ali se pitala kako će se to dogoditi. Odgovor joj je pokazao veliku istinu: kada Allah nešto odredi, On samo kaže “Budi!” i to bude.
Allahova moć nije ograničena onim što ljudi smatraju mogućim. Ono što je ljudima čudo, Allahu je lahka odredba.
Tako je počelo jedno od najneobičnijih i najčasnijih kazivanja u ljudskoj povijesti — priča o rođenju Isaa, alejhi-s-selam.
Rođenje bez oca
Kada je došlo vrijeme poroda, Merjema se povukla daleko od ljudi. Bila je sama, slaba i opterećena brigom. Znala je da će se, kada se vrati s djetetom, suočiti s pogledima, pitanjima i sumnjama. Ljudi brzo govore o onome što ne razumiju, a još brže sumnjaju u čestite kada vide nešto što im izgleda nemoguće.
U tim trenucima bola i usamljenosti oslonila se na Allaha. I upravo tada Allah joj je dao olakšanje. Pored nje se pojavio izvor vode, a bilo joj je rečeno i da zatrese stablo pa da će joj pasti svježi plodovi. U toj slici ima mnogo topline: Allah ne ostavlja Svoga roba ni u najvećoj samoći. Kada je čovjek iscrpljen i misli da više ne može, Allah mu pošalje ono što mu treba.
Tako je Merjema rodila dječaka. To nije bilo običan dolazak djeteta na svijet. Bio je to znak Allahove moći. Dijete je rođeno bez oca, ne zato da bi ljudi veličali stvorenje, nego da bi veličali Stvoritelja. Kao što je Allah stvorio Adema bez oca i majke, tako je mogao stvoriti Isaa bez oca.
Ali pred Merjemom je sada stajao težak povratak među ljude. Kako objasniti ono što ljudima izgleda nemoguće? Kako stati pred narod sa djetetom u naručju, a znati da će njihovi jezici biti brži od njihova razmišljanja?
Ipak, vratila se. Nije došla s dugim objašnjenjima, niti sa svađom i prepirkama. Znala je da će Allah pokazati istinu na način koji niko neće moći zanijekati.
Dijete koje je progovorilo
Kada su ljudi vidjeli Merjemu s djetetom, počeli su govoriti ono što govore oni koji ne razumiju Allahovu moć. Nisu gledali njezinu čestitost, nisu se sjećali njene pobožnosti, nego su gledali samo ono što im je bilo pred očima. U takvim trenucima čovjek osjeti koliko je teško kada te ljudi pogrešno optuže, a ti znaš da si nevin.
Merjema nije ulazila u duga raspravljanja. Pokazala je na dijete. Ljudi su se još više začudili. Kako da razgovaraju s bebom u naručju? Ali tada se dogodilo čudo koje je svima presjeklo govor.
Mali Isa, alejhi-s-selam, progovorio je.
Govorio je kao znak Allahove moći i odbrane nevinosti svoje majke. Nije govorio zato da bi ljudi bili zadivljeni djetetom, nego da bi prepoznali istinu. Rekao je da je Allahov rob, da mu je Allah dao Knjigu i da će ga učiniti poslanikom. Već u tim prvim riječima bila je velika pouka: Isa nije pozivao ljude da njega uzdižu iznad granice roba, nego ih je vraćao Allahu.
Prve riječi Isaa, a.s., bile su svjedočanstvo da je on Allahov rob i poslanik, a ne nešto božansko.
Time je Allah odbranio Merjemu i pokazao da ono što ljudi smatraju nemogućim može biti jasna istina kada On to odredi. Narod je ostao zadivljen. Pred njima nije bila priča koju mogu ismijati, nego znak koji nisu mogli objasniti običnim riječima.
Odrastanje i poslanstvo
Isa, alejhi-s-selam, odrastao je pod Allahovom posebnom zaštitom. Nije bio običan dječak, ali nije živio zato da bude predmet čuđenja. Kako je rastao, postajalo je sve jasnije da će nositi veliku misiju. Allah mu je dao mudrost, blagost i snagu da pozove svoj narod istini.
Kada je došlo vrijeme, Isa je počeo pozivati ljude da se vrate Allahu, da očiste svoja srca od oholosti i licemjerstva i da vjeru ne pretvaraju u prazne obrede bez pokornosti srca. Pozivao ih je iskreno, s milošću i brigom, baš kao i drugi poslanici prije njega. Nije želio da ih pobijedi raspravom, nego da ih spasi zablude.
Allah mu je objavio Indžil i poslao ga sinu Israilovim kao poslanika. Njegova poruka bila je jasna: obožavajte Allaha, činite dobro, ne činite nepravdu i ne iskrivljujte vjeru radi svojih prohtjeva. Isa je govorio ljudima da vrijednost nije u spoljašnjem pokazivanju pobožnosti, nego u srcu koje je iskreno prema Allahu.
Ali kao i kod mnogih poslanika, nisu ga svi dočekali otvorena srca. Neki su u njegovim riječima prepoznali istinu. Drugi su, međutim, osjetili da ih njegova poruka uznemirava jer razotkriva njihovu oholost. Tako se i oko Isaa, alejhi-s-selam, počela crtati ista stara linija: između onih koji traže istinu i onih koji se boje da je prihvate.
Čuda Allahovom dozvolom
Allah je Isau, alejhi-s-selam, dao posebna čuda. Ona nisu bila njegova vlastita snaga, nego znakovi koje je Allah dao da bi ljudi lakše prepoznali istinu. Isa nikada nije učio ljude da ga gledaju odvojeno od Allaha. Svako čudo bilo je vezano za Allahovu dozvolu.
Allahovom dozvolom liječio je one koji su bili teško bolesni. Dodirivao bi slijepog pa bi on progledao, doticao gubavca pa bi ozdravio. To su bili prizori koji su kod ljudi izazivali i zadivljenost i pitanja. Nije to bila obična ljudska sposobnost. Bila je to jasna poruka da Allah pomaže Svoga poslanika.
Jedno od najvećih čuda bilo je i to da je, Allahovom dozvolom, oživljavao mrtve. Time je ljudima pokazivano da život i smrt nisu u rukama liječnika, vladara niti bilo kojeg stvorenja, nego u ruci Allaha. Također je, Allahovom dozvolom, ljudima kazivao ono što su ostavili u svojim kućama i što su jeli, kao znak da ga Allah pomaže znanjem koje drugi nemaju.
Ali čuda ne koriste svakome isto. Čovjek koji želi istinu u njima vidi put. Čovjek koji ne želi istinu u njima traži novi izgovor. Tako je bilo i tada. Neki su povjerovali, ali su drugi postajali još tvrđi. To je jedno od velikih pravila ljudskog srca: ni najveći znak ne koristi onome ko je odlučio da ostane slijep pred istinom.
Čuda sama po sebi ne mijenjaju srce. Srce se mijenja onda kada čovjek želi istinu i pred Allahom bude iskren.
Sljedbenici i neprijatelji
Kako je Isa, alejhi-s-selam, nastavljao svoju misiju, oko njega su se okupljali oni koji su u njegovim riječima prepoznali svjetlo. To nisu bili ljudi koji su tražili bogatstvo ni položaj. Bili su to oni koji su osjetili da se pred njima nalazi Allahov poslanik. Povjerovali su i stali uz njega. U Kur'anu su poznati kao pomagači vjere — iskreni sljedbenici koji su rekli da će biti Allahovi pomagači.
Ali s druge strane, rasla je i mržnja onih koji nisu željeli da izgube ugled i položaj među ljudima. Nisu mogli podnijeti da neko poziva čistoj vjeri i da raskrinkava njihovu pokvarenost. Počeli su smišljati planove protiv Isaa, alejhi-s-selam. Nisu se borili samo protiv čovjeka, nego protiv poruke koju je nosio.
To je teška pouka kroz povijest poslanika: oni koji pozivaju istini često naiđu na one koji se istine najviše boje upravo zato što im ruši lažni sjaj. Isa nije odgovarao zlom na zlo. Njegov poziv ostao je blag, ali jasan. Nije odustajao od istine samo zato što su drugi postajali neprijateljski raspoloženi.
U tim danima njegovi iskreni sljedbenici bili su mu podrška. Vjera se često čuva kroz malu skupinu iskrenih, a ne kroz mnoštvo koje voli samo ono što je lahko i popularno. Zato je i priča o Isau priča o maloj skupini koja je stala uz istinu i onda kada nije bilo lahko.
Allah ga je uzdigao
Oni koji su planirali zlo protiv Isaa, alejhi-s-selam, mislili su da će uspjeti. Uvijek tako misle oni koji se oslanjaju na spletku i silu. Zaboravljaju da je iznad svake ljudske spletke Allahova odredba. Kada Allah želi sačuvati Svoga poslanika, nijedan plan ne može probiti tu zaštitu.
Allah je učinio da njihova zavjera ne ostvari ono što su naumili. Isa, alejhi-s-selam, nije ostavljen neprijateljima da nad njim učine ono što žele. Allah ga je uzdigao Sebi. Time je pokazano da ljudi ne upravljaju završetkom priče onih koje Allah čuva. Oni mogu kovati planove, širiti laži i pokušavati prekriti istinu, ali ne mogu nadjačati Gospodara svjetova.
Ovaj dio priče važan je jer uči djecu da Allahova pomoć nekada ne dolazi onako kako ljudi očekuju, ali dolazi sigurno. Nekada čovjek misli da se spas mora pojaviti u obliku pobjede pred očima svih. A nekada Allah da spas na način koji pokazuje da On upravlja i onim što ljudi vide i onim što ne vide.
Isaova priča zato nije priča poraza. To je priča poslanika kojeg je Allah sačuvao, potvrdio i uzdigao. Ona je i podsjetnik da ljudi mogu iskriviti priče, ali ne mogu promijeniti Allahovu istinu.
Pouka priče o Isau, a.s.
Priča o Isau, alejhi-s-selam, puna je nježnosti, čuda, iskušenja i velikih pouka. U njoj vidimo Merjeminu čestitost, Allahovu moć u rođenju bez oca, čuda koja se događaju Allahovom dozvolom i poziv jednog poslanika koji ljude vraća čistoj vjeri.
Djeca iz ove priče mogu naučiti da Allah može dati izlaz i onda kada se sve čini nemogućim. Mogu naučiti da ne smiju suditi o ljudima samo po onome što vide na prvi pogled. Mogu naučiti i to da čuda nisu tu da uzdignu čovjeka iznad granice roba, nego da pokažu veličinu Allaha.
Najvažnije od svega, mogu naučiti da je Isa, alejhi-s-selam, bio Allahov poslanik, rođen čudom, potpomognut čudima, ali uvijek Allahov rob. Njegova snaga, njegova čuda i njegova misija bili su Allahov dar i znak za ljude.
Pouka:
Allah može učiniti ono što ljudi smatraju nemogućim, a čovjekova čast je u tome da ostane Allahov rob, iskren, čist i pokoran.
Zato priča o Isau, alejhi-s-selam, ostaje jedna od najsnažnijih priča o Allahovoj moći, o čistoći jedne majke, o časti jednog poslanika i o tome da istina ostaje istina čak i kada je ljudi pokušaju prekriti.