Dolina bez života
Nakon mnogih iskušenja kroz koja je prošao Ibrahim, alejhi-s-selam, Allah mu je dao sina Ismaila. Dječak je bio velika radost za svoje roditelje. Njegova majka zvala se Hadžera. Bila je dobra, strpljiva i čvrste vjere.
Jednoga dana Allah je naredio Ibrahimu nešto što nije bilo lako razumjeti. Trebao je odvesti Hadžeru i malog Ismaila daleko od naseljenih mjesta, u dolinu u kojoj nije bilo ljudi, kuća ni vode.
Ibrahim je znao da Allahova naredba uvijek ima mudrost. Zato je poslušao. Putovali su dugo dok nisu stigli u pustinju, u dolinu između brda. To mjesto kasnije će postati poznato kao Mekka.
Tamo nije bilo ništa osim pijeska, kamenja i tišine. Nije bilo drveća, rijeka niti izvora vode.
Kada je Ibrahim ostavio Hadžeru i Ismaila na tom mjestu, Hadžera ga je zabrinuto upitala zašto ih ostavlja u pustinji.
Kada je shvatila da je to Allahova naredba, rekla je riječi koje su pokazale njenu veliku vjeru: „Ako je to Allah naredio, onda nas On neće ostaviti.“
Potraga za vodom
U početku su Hadžera i Ismail imali malo hrane i vode koje je Ibrahim ostavio. Ali dani su prolazili i zalihe su se brzo smanjivale.
Jednog dana voda je potpuno nestala.
Mali Ismail počeo je plakati od žeđi. Njegova majka nije mogla mirno sjediti i gledati kako dijete pati. Zato je počela tražiti vodu.
Popela se na brdo Safa i gledala oko sebe, nadajući se da će vidjeti ljude ili karavanu. Ali nije vidjela nikoga.
Zatim je brzo sišla i potrčala prema drugom brdu koje se zove Merva.
Između ta dva brda Hadžera je trčala sedam puta. Svaki put je gledala oko sebe i nadala se da će pronaći vodu ili pomoć.
Ali pustinja je bila tiha i prazna.
Allah šalje izvor Zemzem
Kada se Hadžera vratila kod svog sina, dogodilo se nešto posebno.
Pored mjesta gdje je ležao mali Ismail počela je izbijati voda iz zemlje.
Bio je to izvor koji je Allah dao kao milost majci i njenom djetetu.
Hadžera je brzo počela skupljati vodu rukama i praviti mali bazen da se voda ne razlije po pijesku. Govorila je: „Zemzem! Zemzem!“ što znači: „Skupi se, ostani!“
Taj izvor postao je poznat kao izvor Zemzem.
Voda je bila čista i blagoslovljena. Ona i danas postoji u Mekki i ljudi je piju kada posjete Kabu.
Izvor Zemzem podsjeća nas da Allah pomaže onima koji Mu vjeruju čak i kada izgleda da nema izlaza.
Dolazak ljudi u dolinu
Nakon nekog vremena ptice su počele kružiti iznad doline. U pustinji ptice obično lete tamo gdje ima vode.
Jedno pleme koje je putovalo pustinjom primijetilo je ptice. Pomislili su da u dolini mora postojati izvor.
Kada su stigli, vidjeli su Hadžeru i Ismaila pored izvora vode.
Zamolili su Hadžeru da se nasele u toj dolini. Ona je pristala, ali pod uvjetom da izvor ostane njen i njenog sina.
Tako su ljudi počeli živjeti u dolini.
Polako su se pojavljivale kuće, šatori i karavane. Dolina koja je nekada bila pusta počela je postajati naselje.
Ismail odrasta
Ismail je rastao među ljudima tog plemena. Postao je snažan, hrabar i dobar mladić.
Bio je poznat po iskrenosti i dobroti. Ljudi su ga poštovali.
Nakon mnogo vremena Ibrahim je ponovo došao da vidi svog sina.
Otac i sin bili su sretni što se ponovo vide.
Allah je tada dao novu naredbu: Ibrahim i Ismail trebali su zajedno sagraditi Kabu.
Gradnja Kabe
Ibrahim i Ismail počeli su graditi Kabu u dolini Mekke.
Dok su gradili, molili su Allaha da primi njihov trud i da to mjesto bude mjesto ibadeta za ljude.
Kaba je postala sveto mjesto gdje se ljudi okupljaju da obožavaju Allaha.
Muslimani širom svijeta okreću se prema Kabi kada klanjaju.
Priča o Ismailu, alejhi-s-selam, podsjeća nas na povjerenje u Allaha i strpljenje u teškim trenucima.
Pouka: Allah nikada ne zaboravlja one koji Mu vjeruju i koji se na Njega oslanjaju.