Muhammed ﷺ – Djetinjstvo

Rođenje u gradu Mekki

U gradu Mekki, među brdima i pustinjskim putevima, rodio se dječak koji će kasnije postati posljednji Allahov poslanik. Zvao se Muhammed ﷺ. Njegovo rođenje nije bilo obično samo zato što će kasnije imati veliku misiju, nego i zato što je Allah već od najranijih dana pokazivao posebnu brigu prema njemu.

Njegov otac Abdullah preselio je prije nego što se Muhammed ﷺ rodio. Tako je dječak došao na svijet bez oca. Njegova majka Amina gledala je u svoje dijete s nježnošću, ali i sa sviješću da će odrastati bez očeve ruke koja ga štiti. To je bila prva velika tuga koja će pratiti početak njegova života.

Iako je bio siroče, nije bio zaboravljen. Allah nikada ne zaboravlja one koje odabere za veliku zadaću. To je jedna od prvih pouka iz djetinjstva Muhammeda ﷺ: čovjek može izgledati slab pred ljudima, a da je kod Allaha pod posebnom brigom.

Njegov dolazak na svijet unio je radost u porodicu Benu Hašim. Ali odmah na početku života stajala je i poruka: ovaj dječak neće odrastati u lahkoći i razmaženosti, nego kroz iskustva koja će mu oblikovati srce.

Pod majčinom brigom i rana tuga

Prve godine života Muhammed ﷺ proveo je uz svoju majku Aminu. Ona ga je voljela duboko i tiho, onako kako vole majke koje znaju da im je dijete najveći emanet. Nije imao oca da ga nosi na ramenima, ali je imao majku koja ga je grijala nježnošću i dovom.

U to vrijeme bio je običaj da djeca iz Mekke neko vrijeme provode i u pustinjskom okruženju, gdje su zrak, govor i život bili čišći i snažniji. Tako je i Muhammed ﷺ boravio među pustinjskim Arapima, gdje je rastao zdrav i stasit. Allah ga je čuvao i odgajao kroz različita okruženja.

Kada je imao oko šest godina, dogodila se nova bol. Njegova majka Amina preselila je na putu, a mali Muhammed ﷺ ostao je i bez nje. Dijete koje je već bilo bez oca sada je ostalo i bez majke. To je težak trenutak za svako srce, a posebno za dječije srce.

Ali upravo kroz takve trenutke Allah priprema neke ljude za veliku odgovornost. Onaj ko rano osjeti bol, često kasnije lakše razumije tuđu bol. Zato će Muhammed ﷺ kroz cijeli život imati posebno nježno srce prema siročadima, siromašnima i slabima.

Djed Abdulmuttalib i amidža Ebu Talib

Nakon smrti majke, o Muhammedu ﷺ počeo je brinuti njegov djed Abdulmuttalib. Bio je ugledan čovjek u Mekki i mnogo je volio svoga unuka. Vidio je u njemu posebnu blagost i ozbiljnost. Govori se da nije dopuštao da ga iko pomjera s mjesta na kojem bi ga posjeo pored sebe. Kao da je i on osjećao da to dijete nosi nešto veliko.

Ali ni ta faza nije dugo trajala. Nakon kratkog vremena i djed je preselio. Tako je Muhammed ﷺ još jednom ostao bez osobe koja ga štiti. Tada brigu o njemu preuzima njegov amidža Ebu Talib. On nije bio bogat čovjek, ali je imao veliko srce i ostao je vjeran zaštitnik svoga sinovca.

U kući Ebu Taliba Muhammed ﷺ odrastao je skromno. Nije živio u raskoši. Naprotiv, učio je šta znači dijeliti, trpjeti i ne tražiti mnogo za sebe. To ga nije učinilo ogorčenim, nego ga je naučilo poniznosti i zahvalnosti.

U takvom domu Muhammed ﷺ naučio je cijeniti porodicu, bliskost i odgovornost. Bio je zahvalan svome amidži i nikada nije bio teret onima koji su o njemu brinuli.

Dječak koji nikada nije lagao

Kako je rastao, ljudi su sve više primjećivali njegove osobine. Nije bio bučan dječak koji se isticao ružnim ponašanjem. Nije lagao, nije varao i nije vrijeđao druge. Govorio je istinu čak i kada niko ne bi primijetio laž. Držao je riječ čak i kada to nije bilo lahko.

Zbog toga su ljudi u Mekki počeli o njemu govoriti s poštovanjem. Vremenom su ga prozvali El-Emin – pouzdani, povjerljivi. To nije bio nadimak koji neko dobije iz uljudnosti. To je bio naziv koji je nosio zato što su ljudi stvarno vjerovali njegovom karakteru.

Kada bi neko imao vrijednu stvar, često bi je povjerio baš njemu. Znali su da Muhammed ﷺ nikada neće prevariti. U vremenu kada su mnogi lagali radi koristi, on je bio svijetla tačka iskrenosti.

Ova faza djetinjstva važna je zato što pokazuje da veliki ljudi ne postaju veliki iznenada. Njihova veličina počinje u malim navikama: u istini, poštenju, stidu i dobroti prema drugima.

Skromnost, rad i čisto srce

Muhammed ﷺ nije odrastao kao neko ko samo prima od drugih. Radio je i pomagao. Čuvao je stada i učio šta znači odgovornost. Ko čuva stado, uči strpljenje, pažnju i brigu za ono što mu je povjereno. To nije bio beznačajan posao; bio je to dio njegovog odgoja.

Iako je odrastao među ljudima koji su obožavali kipove, njegovo srce nikada nije voljelo takav put. Nije ga privlačilo ono što su ljudi smatrali normalnim ako je bilo pogrešno. Čuvao se ružnih običaja i prljavštine džahilijjeta.

To je također pouka djeci: čak i kada svi oko tebe rade nešto pogrešno, nije obavezno da ti to slijediš. Čisto srce prepoznaje da nije sve što je rašireno – ispravno.

Muhammed ﷺ rastao je mirno, ali duboko. Nije bio galamdžija, niti neko ko traži da stalno bude u centru pažnje. Ljudi su ga poštovali ne zbog buke, nego zbog karaktera.

Pouka djetinjstva

Djetinjstvo Muhammeda ﷺ uči nas mnogim važnim stvarima. Uči nas da Allah vidi siroče i vodi ga kroz ljude koje mu pošalje. Uči nas da rana tuga može odgojiti veliko srce. Uči nas da siromaštvo ne umanjuje vrijednost čovjeka, nego ga ponekad nauči onome što bogatstvo nikada ne može.

Najveća pouka, ipak, jeste da se veliki karakter ne stvara preko noći. Muhammed ﷺ je još kao dječak bio istinoljubiv, skroman, pouzdan i blag. Zato će kasnije, kada primi Objavu, ljudi već znati kakav je čovjek. Njegov život prije poslanstva bit će dokaz njegove istinitosti.

Zato djetinjstvo Muhammeda ﷺ nije samo uvod u njegovo poslanstvo. Ono je i lekcija za svako dijete: budi iskren, budi blag, poštuj one koji te odgajaju i znaj da Allah vidi svaki tvoj trud, čak i kada ga ljudi ne primijete.