Tišina pećine Hira
Kada je Muhammed ﷺ odrastao, u njegovom srcu se sve više rađala tuga zbog onoga što je gledao među ljudima. U Mekki su obožavali kipove, činili nepravdu, tlačili slabe i živjeli bez stvarne zahvalnosti Allahu. Njegovo čisto srce nije moglo mirno prihvatiti takav život.
Zbog toga je često odlazio u pećinu Hira, na brdu iznad Mekke. Tamo je provodio vrijeme u samoći, razmišljanju i ibadetu. Nije tražio bijeg od života, nego istinu usred svijeta koji je bio pun tame. U toj pećini njegovo srce se smirivalo.
Te noći kada je Allah odredio početak Objave, Muhammed ﷺ nije znao da će njegov život zauvijek biti promijenjen. Došao mu je melek Džibril i rekao: “Čitaj!” To je bio trenutak u kojem je zemaljska tišina Hire postala početak najveće poruke za čovječanstvo.
Važno:
Prve riječi Objave bile su poziv znanju, učenju i budnom srcu koje prepoznaje Allahovu istinu.
Prva objava i Hatidžina podrška
Nakon susreta s melekom, Muhammed ﷺ vratio se kući uznemiren. Nije to bio strah običnog čovjeka pred nepoznatim događajem, nego težina velikog emaneta koji mu je spušten. Došao je svojoj supruzi Hatidži i zatražio da ga pokriju. Bila je to slika ljudske nježnosti na početku velikog poslanstva.
Hatidža nije sumnjala u njega. Nije rekla grube riječi niti pokazala strah koji bi ga dodatno uznemirio. Podsjetila ga je na njegov život: da održava rodbinske veze, pomaže siromašne, štiti slabe i govori istinu. Kao da mu je rekla: čovjek takvog srca nije prepušten zlu; Allah ga neće napustiti.
Hatidža je bila prva osoba koja je povjerovala u njega. To je velika čast. Na početku poslanstva, kada je teret bio velik, Allah mu je dao da uz sebe ima srce koje vjeruje, tješi i podržava.
Ova faza pokazuje da se velike misije ne nose samo snagom pojedinca. Allah često pošalje i ljude koji budu podrška, smirenje i oslonac.
Tajni i javni poziv
U prvim godinama Muhammed ﷺ pozivao je ljude tiho i oprezno. Oni čija su srca bila čista prepoznavali su istinu. Tako su među prvim muslimanima bili Hatidža, Ebu Bekr, Ali i još nekoliko iskrenih duša. Nisu povjerovali zato što je islam bio put lakog života, nego zato što su znali kakav je čovjek Muhammed ﷺ.
Nakon toga došla je Allahova naredba da poruku prenese javno. Tada je stao pred svoj narod i pozvao ih da ostave kipove, da obožavaju samo Allaha i da žive pravedno. To je bio trenutak u kojem se istina jasno sukobila s navikama i interesima Mekkelija.
Oni nisu odbili poruku zato što je nisu razumjeli. Odbili su je zato što su znali da bi prihvatanje islama promijenilo njihov način života, njihove položaje i nepravdu od koje su mnogi živjeli. Tako je počeo otpor prema Poslaniku ﷺ.
Pouka:
Nekada ljudi ne odbiju istinu zato što im nije jasna, nego zato što ne žele promijeniti sebe.
Iskušenja u Mekki
Kako se broj muslimana povećavao, tako je rastao i pritisak nevjernika. Slabi i siromašni muslimani bili su posebno izloženi mučenju. Neke su vezivali na suncu, neke udarali, a neke vrijeđali i ponižavali. Htjeli su slomiti vjeru u njihovim srcima.
Ali islam nije rastao silom, nego saburom. Muslimani su podnosili teškoće jer su znali da je Allah s njima. Muhammed ﷺ nije uzvraćao zlom. Nije učio ljude mržnji, nego ih je i u najtežim trenucima pozivao da ostanu čvrsti, ali dostojanstveni.
I sam Poslanik ﷺ bio je vrijeđan, ismijavan i proglašavan lašcem, iako su ga prije zvali El-Emin. To je licemjerje ljudi koji priznaju nečiji karakter dok od njega nemaju prijetnju, a počnu ga negirati kad ih pozove istini.
Uprkos svemu, Poslanik ﷺ nije odustao. Nije prestao govoriti istinu samo zato što je ona donosila teškoće. To je jedna od najvećih pouka mekanskog perioda.
Godina tuge
Došao je i posebno težak period. U kratkom vremenu preselili su njegova voljena supruga Hatidža i njegov amidža Ebu Talib. Hatidža mu je bila srce podrške u kući, a Ebu Talib zaštita pred narodom. Njihov odlazak ostavio je duboku prazninu.
Ta godina poznata je kao godina tuge. Poslanik ﷺ tada je osjetio koliko čovjek može biti usamljen, a ipak ostati čvrst. Nije se slomio, iako je bio ranjen tugom. Nije rekao da mu je dosta puta istine. Nastavio je nositi emanet.
Ova faza uči djecu da ni veliki ljudi nisu pošteđeni bola. Oni plaču, tuguju i osjećaju gubitak. Ali ih to ne udalji od Allaha. Naprotiv, u tuzi se još više oslanjaju na Njega.
Nova nada i priprema za Hidžru
Dok su Mekkelije sve više pojačavale pritisak, Allah je otvarao nova vrata. Ljudi iz Medine počeli su slušati poruku islama otvorenijeg srca. Dolazili su na hadž i susretali se s Poslanikom ﷺ. Njegove riječi nisu im zvučale kao prijetnja, nego kao spas.
Postepeno su počeli primati islam i davati obećanje da će pomoći Poslaniku ﷺ ako se preseli među njih. Tako se pred muslimanima počeo otvarati novi put. Nije to bio bijeg iz slabosti, nego prelazak u novu fazu misije.
U Mekki su neprijatelji shvatili da islam ne nestaje. Zato su počeli kovati planove da uklone samog Poslanika ﷺ. Ali ljudski planovi nikada nisu jači od Allahove odredbe. Došao je trenutak za Hidžru.
Pouka lekcije:
Kada se jedna vrata zatvaraju pred vjernikom, Allah može otvoriti druga koja vode ka većem dobru.
Hidžra kao novi početak
Muhammed ﷺ dobio je dozvolu da napusti Mekku i preseli se u Medinu. S njim je bio njegov vjerni prijatelj Ebu Bekr. Put nije bio lahak. Neprijatelji su ih tražili i željeli zaustaviti. Ali Allah je čuvao Svoga poslanika.
Sakrili su se i u pećinu Sevr. U tim trenucima, kada je opasnost bila blizu, Poslanik ﷺ nije širio paniku. Umirio je svoga prijatelja riječima koje su ostale velika pouka: da Allah zaista jeste s njima. To je srce pravog vođe — srce koje smiruje i kada je samo izloženo opasnosti.
Hidžra nije bila samo promjena mjesta. Bila je početak nove faze islama. Mekanski period bio je period formiranja srca kroz sabur. Hidžra je bila prijelaz ka izgradnji zajednice.
Tako se završava drugo veliko poglavlje života Muhammeda ﷺ: od prve Objave do trenutka kada islam iz malog broja progonjenih ulazi u fazu izgradnje snažne i uređene zajednice.